RASPORED utakmica:
13:00-13:35-Zapruđe Giants-Velika Gorica Bombers
13:50-14:25-Zagreb Hawks-Styrian Downunder Dogs
14:40-15:15-Zagreb Hawks-Zapruđe Giants
15:30-16:05-Velika Gorica Bombers -StyrianDownunder Dogs
16:20-16:55-Velika Gorica Bobers-Zagreb Hawks
17:10-17:45-Zapruđe Giants- Styrian Downunder Dogs

Dođite i uživajte uz grah i kobasice, pivo i naravno, uz najbolji sport na svijetu!!

       Klub australskog nogometa Zapruđe krenuo je ovog proljeća s pripremama za novu sezonu. Od ove sezone klub i njegovi igrači nastupati će pod izmijenjenim imenom – KAN Zapruđe Giants. Naziv Giants dodan je zbog početka suradnje sa australskim klubom GWS Giants koji nam je za novu sezonu ustupio i svoje dresove.

        Osim naziva i dresova, klub u ovu sezonu kreće i sa novim trenerom, a radi se i na osposobljavanju novog i prikladnijeg terena kako bi naši igrači imali što bolje uvjete za treniranje i odigravanje utakmica. Sve ove promjene učinjene su s ciljem našeg daljnjeg napretka i nadom da ove sezone donesemo i poneki trofej u klupske vitrine. Isto tako očekujemo da nam se uz postojeći kadar priključe i neki novi igrači koji će nam donijeti novu snagu te natjerati “stare” igrače na još veći trud i zalaganje. Također nas veseli i sve veća popularnost kluba u kvartu te se nadamo što većoj potpori i odazivu navijača na predstojećim utakmicama. 

http://www.gwsgiants.com.au/giants-in-croatia.html 

Pozdrav!
Ja sam Josip Kravar i zaljubljenik sam u australski nogomet dugi niz godina. Trener sam već neko vrijeme te ću vam iz svog iskustva jednostavnim načinom probati objasniti zašto bi trebao igrati australski nogomet i što je to drukčije „kod nas“. Tako da ću vam odgovoriti na pitanja koja su većinom bila postavljana od ljudi koji su bili zainteresirani za treniranjem našeg sporta.

Kao prvo, što je to australski nogomet?

Najlakše bi ga bilo objasniti kao kombinaciju rukometa,nogometa,košarke i rugbya. Sad, ako mislite što je to? Rekli bi u našoj domovini odmah „netko opet izmišlja nove sportove koji su bez veze“?
Moram vam reći da se varate ako tako mislite. Australski nogomet je star koliko i popularni kako ga ja zovem Engleski nogomet. U prvim danima FC Scheffielda već su Melbourne Demonsi nabijali jajoliku loptu. Ubrzo je australski nogomet postao nacionalni sport u Australiji s prosjekom od 42.000 ljudi po utakmici. Zadnjih godina sport se širi velikom  brzinom da iz godine u godinu samo u Europi dobivamo cijele nove lige.

Kad je došao u Hrvatsku?

Osnovala ga je skupina entuzijasta 2005. Do danas imamo 3 kluba i sa četvrtim klubom iz Graza činimo Hrvatsku ligu. Ekipa iz Graza se pridružila nešto slično kao KHL Medveščak EBEL ligi. Liga traje od ožujka do lipnja nakon čega slijedi ljetna pauza te se nastavlja još tokom rujna do početka listopada.

Pa daj što je s pravilima? Jel to ono kad onaj baca loptu samo nazat i trebaš položiti loptu za touch down?

U Australskom nogometu igraju 18 igrača na ovalnom terenu dužine 160 do 180m (premda ima i skraćena verzija od 9 igrača na nogometnom terenu), lopta se može kretati u bilo kojem smijeru dodavajući je rukom ili nogom. Rukom se dodaje da se izbija iz druge ruke, a nogom se napucava iz trka ili iz mjesta. Dodavanje nogom po zraku i hvatanje takve lopte je slobodan udarac.Gol se daje isključivo nogom između dvije stative što vrijedi 6 bodova. Ako se promaši gol kroz središnje stative i pogode se prostor između vanjskih stativa ili sama stativa to je 1 bod. Igrač se ruši i tako se osvaja lopta, ali samo ispod vrata i iznad koljena. Igra je brza, atraktivna i „muška“.

Zašto bi trebao igrati australski nogomet pored drugih sportova koje znam i volim?

Dajući priliku ovom sportu, daješ priliku sebi da upoznaš dosta novih ljudi, da putuješ po Europi i svijetu s nama, da igraš u zanimljivoj lizi ili nastupiš za reprezentaciju po kupovima i prvenstvima diljem Europe i svijeta. Da ne zaboravimo reći da se treninzi održavaju na kineziološkom fakultetu što je blizu bilo kojeg studentskog doma i da je za sve nove članove Hawksa ili Bombersa članarina prve godine besplatna. Kako to besplatna? Cijeli naš sustav se bazira na entuzijastima koji nemaju profit od onoga šta rade nego uživaju u tome. Jeda nastup za reprezentaciju isplati sve to, jedno slušanje himne u Hrvatskom dresu te zaduži za nadolazeće godine.

Ma to je grub sport, tu samo ekipa od 100kg igra i samo se udara?

Jedna od zabluda oko australskog nogometa je ta da je sport grub i da se tu samo ekipa udara. Da odmah kažem, nije ovo balet, ali nije niti UFC. Grubost u ovom sportu bi stavio u razinu sa rukometom. U sedam godina smo imali 2-3 ozljede od kojih niti jedna nije bila ozbiljna niti spriječila ikoga da se vrati na teren. Dosta ljudi misli su naši igrači građeni kao rugby igrači i da se samo gura i udara. U australskom nogometu mogu igrati ljudi svih visina i težina. Svakog se može iskoristiti za određenu poziciju. Imamo ljudi od 204 do 170 na istim ili različitim pozicijama, ali da skratim priču pogledajte cure , ako one mogu onda možeš i ti.

Pa kakvi su vam treninzi, ja nemam kondicije baš. Imam i faks i sve to?

Puno ljudi nam je došli da nikad prije nisu trenirali i od tih ljudi ima onih koji su ne samo zaigrali za reprezentaciju nego su i neizostavan dio nje danas. Ekipa se zalaže jedan za drugog i pomažemo si međusobno tijekom treniranja i utakmice. Ako si u formi, super! Ako nisi, zato ne brini jer ćeš biti!

Treninzi su 4 puta tjedno i prilagođeni su studentima uglavnom. Utorkom i četvrtkom su treninzi u 19h na večer, a subotom i nedjeljom su prije podne do pomicanja sata na ljetno vrijeme kad su treninzi poslije podne. Trči se, vježba se snaga i tehnika samog sporta.

Čekaj onda, igram i treniram prvu godinu besplatno, putujem, upoznam dobru ekipu i sve to mi je blizu?

Jednostavno je, dođi i probaj. Većina nas je bila kao i ti. I ja sam se prvo mislio šta je to sada, ali priznam da je australski nogomet nešto najbolje šta mi se desilo dok sam studirao. Upoznao sam hrpu prijatelja, putovao, zajebancije kao nikada u životu. Mislim, izlazak sa 50 ljudi nakon osvojenog Europskog prvenstva ili običnom subotom je nezaboravno iskustvo svaki put, putovanja po cijeloj europi koje sebi nikad nebi mogao priuštiti i stvarno dobri treninzi, kao i najbolja ekipa koja igra iz ljubavi za svojim sportom. Mrdnuo sam guzicu s stolice, unaprijedio svoje tijelo i duh te zaigrao aussie rulles football jednom i uvijek

Za kraj vam ostavljam da pročitate intervju sa Lukom Čudinom koji je kao i vi odlučio trenirati australski nogomet prije dvije godine kad je došao na fakultet, a ako želite dodatnih informacija ili želite postaviti bilo kakvo pitanje slobodno me kontaktirajte na:  josip.kravar@footycroatia.com

Kad sam došao studirati u Zagreb odma mi je palo na pamet da počnem igrat neki timski kontaktni sport tipa rugby i tako mi je na jednoj kavi cimer Dino reka da ima pravog čovika za mene.

Pita on mene dali znam osobu po imenu Josip Kravar…e onda je kava dobila gorak okus(hahaha). Josip je čuvao nas ovako malo življu djecu da nebi napravili nekakvu glupost dok smo se igrali doma u Pakoštanima. Nisam se puno razmišljao već ga nazvao i dogovorio “kavu” koja je odma pokazala da se ovog sporta neću baš lako ostavit.

2. Kako te ekipa prihvatila? Jel te bio strah u početku jer ti je sport bio stran, ali  i „kontaktni“?

Ekipa me stvarno nije mogla bolje prihvatit, sjećam se prvih treninga svi su se trudili da mi objasne kako pravilno udarati jajastu loptu rukom i nogom kako se kretati i ostalo, a informacija je stvarno bilo puno.

Iskreno dok igram nikad ne razmišljam o tom da je sport previše kontaktni ili da se mogu ozlijediti, a imam osjećaj kad bi počeo razmišljati o tom na utakmicama da bi me ozljeda puno brže stigla,

na sreću do sad nisam skupio nikakvu ozljedu. Kad ne igram nekad znam počet razmišljati o tom što mi se sve moglo dogodit tokom utakmice ili treninga…al nije, pa se zahvalim Bogu i nastavim dalje:D

a to sto je sport stran mi je bio samo veliki motiv da ga sto brže naučim i svladam.

3. Koji ti je najbolji osjećaj tijekom ovih godina igranja?

Definitivno najbolji osjećaj je bilo finale na Euro Cupu u Milanu 2010. kad je Adam u zadnjim sekundama zabio golčinu za pobjedu. Nitko nije mogao vjerovat što se događa, svi smo bili u šoku, to nikad neću zaboravit i kad smo se busom vraćali u hotel delirij koji je bio u zraku dok smo pili sve i svašta, pjevali, grlili se ma svi su se volili najviše na svijetu. Volio bi da je taj put od igrališta do hotela trajao vječno.

4.A koji ti je „smiješan“ događaj ili više njih događaja sa putovanja ili terena?

Ma ima priča masu koje su obilježile putovanja, a kako i neće bit kad je ekipa spaljena, hehe

gostovanja u Grazu su uvijek zanimljiva, ne toliko sama utakmica(jer bi ih dobro isprašili) već povratak doma uz zaslužen alkohol i zafrkanciju koja je uvijek na visokoj razini.

Na većim natjecanjima triba izdvojit Cvelin upad na teren usred utakmice na Europskom u Malmou, golog čovjeka su svi u čudu promatrali al nije mu zamirit jer je imao starke na nogama, hehe

a famozna zvijezda koju je napravio na centru terena nikog nije ostavila ravnodušnim, zatim Cvelina kakica u McDonaldsu koja me dovela u neugodan položaj, ali nebi o tom i sad mi je neugodno.

Imam i ja biser odozgo a reći ću vam pouku; ako ikad naletite na dvi gay cure zajedno nemojte ništa očekivati od njih (bilo bi lipo da sam ja skužio da su one skupa xD)

Na Euro Cupu u Belfastu Srđan se proslavio sa svojom squirtušom, a Kocka i ja nismo bili loši kad smo popili napitak za hrabrost i odlučili s mosta skočiti u nabujalu rijeku, sreća da nismo jer bi nam to vjerojatno bio zadnji skok.

5. Kako stigneš uskladiti treninge i faks?

Pa moje je mišljenje da ako se osoba dobro organizira i postavi sam sebi prioritete onda može puno bolje iskoristit dan od osobe koja to ne čini. Kad treniram možda imam malo manje vremena za učiti al sve se to nadoknadi, imam puno manje praznog hoda i vremena kad ne radim apsolutno ništa. Uvjeren sam da je čovjek pod pritiskom puno efikasniji

6.Šta misliš o sezoni 2012?

Ove godine će se sigurno igrat najjača liga do sad i bit će teških utakmica al ja sam uvjeren da Bombersi osvajaju sve:D! GOOOOO BOMBEEERSSSSSSSSS

7. Imaš li prognozu za Euro cup u Glasgowu?

To nebi tija prognozirati jer je Glasgow daleko i svašta se do tada može izdogađati al ako budemo trenirali i prođemo prave pripreme mislim da nam je mjesto na jednom od 3 postolja zagarantirano!

8. I za kraj, što bi rekao svim novim ljudima koji bi se htjeli uključiti u naš sport?

Ljudi iskreno ne znam kad bi uspio(vjerojatno nikad!) toliko putovat i toliko gradova i njhovih kultura vidit i osjetit, zafrkavati se s preludom ekipom i igrat predobar sport a da nisam krenuo na footy.

Dođite i zaigrajte s nama osjetite atmosferu i žar koji imamo i sigurno će vam se svidit.

Vidimo se na treninzima,

pozdrav.

UTORAK:
19h NASIP (Kod noćnog kluba Brazil)- TRČANJE U samom početku ćemo trčati svi zajedno i lagano. Kad dobijemo malu kondiciju onda trčimo s promjenama ritma. Kako?
Jedan vremenski period se trči lagano , pa se diže tempo, pa opet usporava, pa se polu sprinta, pa opet usporava. Trčat ćemo svi zajedno i pokušati simulirati uvjete iz utakmice ( tempo)

ČETVRTAK
19h NASIP (Kod noćnog kluba Brazil)- KOMBINIRANE VJEŽBE Ode će biti svega od trčanja do sklekova, skokova, sprintova itd. Najlakše je opisati kao vojničke vježbe za povećanje eksplozivnosti i izdržljivosti.

SUBOTA i NEDJELJA
11h GRUNT -TEHNIKA I “IGRA”-Trening će se fokusirati na tehniku i samu igru. Svaki ovaj trening će po dvojica ići sa Tonyem vježbati tehniku izvođenja šuta na gol jer ćemo se truditi dignuti postotak zabijanja na utakmici ove godine. Svi ostali mogu očekivati kombinirane drilove koji će se fokusirati po dvije viještine na svakom treningu npr. jedan dan samo građenje i mark itd… svaki trening će se igrati igra sa zaustavljanjem.
Trudit ću se da bude novih stvari i da bude dinamično

Pozdrav ljudi i vidimo se uskoro na treningu!

Među Legionarima su se našla i dva naša momka, Luka Čudina ( Velika Gorica Bombers) te Zvonimir Murković ( KAN Zapruđe Giants).
Također u isto vrijeme u kategoriji iznad 23 godine Tomislav Cvetko (Velika Gorica Bombers), Josip Kravar (Zagreb Hawks) te Fran Tonković ( Zagreb Hawks) će nastupiti za “Titanse” protiv AIS AFL akademije u Parizu.

Igrači iz Australije su najači protivnici u ovom sportu i najveći test za malde nade Europe kao i za seniore te je velika privilegija i čast nastupiti na toj utakmici.Na samoj utakmici će biti nazočni i brojni skauti  iz Australije koji će gledati i naše dečke. AFL Europe je uz ograničeni budžet omogućio smještaj i hranu igračima koji su izabrani da predstavljaju Europu, no to je sve što mogu učiniti za sada.
U Hrvatskoj s obzirom na nedostatak sponzora u našem sporu situacija je takva da su igrači sami uz pomoć saveza primorani naći pokrovitelja koji bi financirao avionske karte.
Kao neprofitna organizacija, ali  kao entuzijasti i zaljubljenici u sport se iskreno nadamo da će netko prepoznati trud naših momaka koji ovo treniraju i igraju iz ljubavi te da će im s ponosom pomoći kao pokrovitelj.

Nakon utakmice i po povratku naših igrača u Hrvatsku moći ćete pročitati detaljan izvještaj što se dešavalo u kampu prije utakmice, o samoj utakmici te sve informacije vezane uz temu.

Bok Renči!

Možeš li se u kratko predstaviti našim čitateljima koji nisu imali tu privilegiju upoznati te?
Rođen si u Melbournu, no imaš neke hrvatske korjene. Koje?
- Ne, ja sam se rodio u Dubrovniku. Otac i pok. majka su inače iz jednoga maloga mjesta koje se zove Slivno Ravno blizu Metkovića. Preselili smo u Melburn kad sam imao samo 6 godina. Vratio sam se u hrvatsku u 2008 kad je ispala prilika da radim za Australsku ambasadu gdje sam se prvo zaljubio u australski nogomet pa u svoju ženu. (Natalie mi je rekla da to napišem )

Smatraš li se Hrvatom ili Australcem?
- Hrvatom.

U Hrvatskoj si radio u Australskoj ambasadi. Kako je bilo tamo raditi?
- Super, osim kad se ona mala Australka izgubila u Dubrovniku, onda smo svi u ambasadi bili malo pod stresom.

U Australiji nisi nikada trenirao australski nogomet, no „običan“ jesi. Kako to da si tako dobar u footyju? To je urođeno svim Australcima?
- Ja sam se bavio skoro svim sportovima od malih nogu osim „footiyja“ jer je otac mislio da je to „ludi sport“ pa mi je zabranio. Tako da sam se po malo bavio s nogometom, košarkom, tenisom,  plivanjem, tako da sam postao sposoban s rukama i nogama. I tako kad sam počeo trenirat footy u Zagrebu trebalo mi je samo malo vremena da uhvatim ritam toga sporta. To sam isto primjetio kod novih dečki koji su bili rukometaši ili košarkaši da su jako brzo naučili igrati australski nogomet.

Kako si, tj preko koga doašao na Grunt, tj do hrvatskih zaljubljenika u australski nogomet?
- Za to bi se trebao zahvaliti konzulici Australske ambasade koja mi je rekla da u Zagrebu ima jedna momčad koja trenira footy. Ja sam prvo mislio da me zeza. Mislim australski nogomet se igra samo u Australiji zar ne!? Ali kad mi je dala Koljin broj onda sam tek  vidio da se ne šali i tako da sam došao do Grunta preko nje.

Kako ti se iz početka činila kvaliteta igre i pojedinaca?
- Bolje nego što sam mislio da će biti. Hahaha. Jedino je „handball“ malo kočijo neke igrače, ali sve druge vještine su bile na visokom nivou.

Prije prvog EU Cupa u Pragu 2008 na kojem je Hrvatska nastupila puno si trenirao i ostajao poslije treninga trčat dodatne krugove. Trud i zalaganje ti se isplatilo i uvršten si u momčad turnira. Kako si se osječao?
- Mogu bez ikakve laži reći da osim rodenje svoga djeteta i sklapanja braka, da je to bio najbolji dan moga života. Kao klinac sam sanjao kako bi jednoga dana mogao igrati za svoju zemlju i stati u red s svojim „countrymen“ pjevajući himnu. Uvrštenje u momčad turnira je bilo, kako bi australici rekli: „icing on the cake“ (šlag na torti)

Kako gledaš na igru hrvatske na tom natjecanju?
- Izvrsno. Naša volja i trud je bila duplo veća od svih drugih nacija. Igrali smo svaki utakmicu s srcem i strasti. Točno se vidilo kako je naše samopouzdanje samo raslo sa svakom pobjedom, ali i da smo sami sebe iznenadili kad smo stigli do finala. Mogli smo i pobjediti engleze da smo bili samo malo iskusniji.

Jesi li očekivao srebro?
- Ne. Prije natjecanja sam mislio da bi  možda mogli biti negdje između 5 najboljih ali definitvno ne drugi u Europi. Mislim, ovo je bilo naše prvo nastupanje u EU Cupu i igrali smo protiv zemalja koji su već godinama nastupali na takvim turnima i imali vrlo jake domaće lige. A mi smo jedva skupili dovoljno igrača, neki su samo nekoliko mjeseci prije prvenstva prvi put u životu vidjeli jajastu loptu, a ipak smo došli u Prag i svima pokazali kako se igra footy!

   

Slijedeći EU Cup se održavao u Samoboru i mi kao domačini smo bili jedni od favorita. Na žalost ozlijedio si se u utakmici protiv Škotske. Što se točno dogodilo?
- Neznam ni ja točno, ali mislim da kada me frajer teckliro, da mi je njegova rukavica razrezala suzni kanal i to je bilo to. Kad sam se vratio na klupu mislio sam da ce mi lječnik samo zavit oko sa zavojemo i da ću nastavit s igrom. Kad mi je rekao da bih trebao hitno u bolnicu onda mi se smrklo pred očima.

Zamjeraš li mu?
- Ne. Kupio mi je pivu poslije turnira. Hahaha. Ne stvarno, to je bilo jedna strašna stvar koja bi se dogodila možda jednom u milijun slučajeva. Meni je samo bilo malo teško poslije jer mi je to bio posljednji nastup za hrvatsku i što sam se cijelu godinu toliko trudio da budem u dobrom fizičkom stanju, da odigram još jedan dobar turnir prije nego se oprostim od footya i vratim u Australiju. „It wasn’t meant to be“… Bogu hvala, život ide dalje.

Ako te tješi, solidno smo im vratili…
- Znam, Deranja mi je sve objasnio

Završili smo na 3 mjestu. Smatraš li da bi s tobom stigli koju stepenicu više?
- Ne mislim. Ja sam samo jedan igrač. Ja mislim da je moja ozljeda dala momcadi to malo potpore što je trebalo da se osvoji brončana medalja. Da sam i ja igrao, na kraju bi bilo isto. Treće mjesto je isto jedna velika stvar.

Kako je sada oko? Imaš li problema?
- Ne baš. Ponekad mi dođu suze na to oko pogotovo kad ima vjetra ili prašine u zraku, ali barem imam dobru ispriku kad me netko pita jeli plačem…

Dan poslije EU Cupa si sa (tadašnjom) zaručnicom Natalie, trebao prije povratka u Australiju posjetiti Irsku, no taj put ste zbog operacije oka morali odgoditi. Jeste li ju na kraju posjetili?
- Nismo. Jos čekam popiti Guinness u Dublinu i žena me svaki dan pita kad čemo u Irsku. Možda vas iznenadimo na EU Cupu u Belfastu (Intervju rađen prije EU Cupa)

Kako gledaš na uspjeh Croatian Knightsa iz Milana, točnije zlatnu medalju?
- Bilo mi je jako drago. Kako smo osvijili drugo mjesto u Pragi, pa treće mjesto u Samoboru, znao sam da prvo mjesto nije bilo daleko. Bravo dečki, samo naprijed!!!

Na žalost zbog nedostatka financija hrvatska reprezentacija nije nastupila na IC Cupu 2011, tj svjetskom prvenstvu koje se svake 3 godine odražava u Australiji a na kojem si i ti trebao ponovno zaigrati za Knightse. Jesi li popratio to prvenstvo?
Baviš li se sada nekim sportom?
- Trenutno se ne bavim sportom. Uhvatio sam se vrtlarstva. Pa tako između posla, odgajanja sina i sadnje krumpira, nema baš ni puno vremena za sport ovih dana. Još uvijek pratim svoj omiljeni tim Carlton na televiziji ali osim toga… Da, možeš reć da sam postao papučar… Hahaha!
Prvenstvo sam pratio tu i tamo. Kad nije bilo Knightsa nije mi bilo toliko interesantno. Irci su pobjedili na kraju. Tu se govorilo kako je bilo kvalitetnih igrača i da bi neki čak mogli igrat u AFL-u. Eto sad je red na vama. Tko će biti prvi Knights koji će nastupati u AFL?

Znamo da navijaš za Carltona, a jedan član Knightsa je zahvaljujući tebi postao veliki navijač Carltona i ponosno nosi poklonjeni dres. Koji ti je najdraži igrač Carltona?
- Tompa, nadam se da još uvijek spavaš s dresom ispod jastuka. Hahaha! Trenutno bi trebao reći da mi je Chris Judd najdraži igrač.

Koje najljepše uspomene nosiš iz Hrvatske?
- Putovanje u Prag za EU Cup 2008. Ali opčenito, druženje i igranje s igračima australskog nogometa u hrvatkoj. Mogu reči da kad sam prvo došao u Zagreb da mi je bilo malo teško bez obitelji i prijatelja i da nije bilo footyia i vas dečkiju, vratio bi se nazad u Australiju prije nego što sam trebao. Ne bi se oženio ili imao dijete i postao bi propalica. Dobro, možda ne bi postao propalica, ali znaš što hoću reći… Želio bi se od srca puno zahvaliti svima za sve!

Kao veliki vjernik i domoljub, na desnoj ruci si istetovirao križ od pletera. Imaš li koju novu tetovažu?
- Da, imam tvoje ime na drugoj ruci. Hahaha! Ne, nemam, neda mi žena

Postao si otac, još jednom čestitamo! Kakav je osječaj?
- E to je nešto neopisivo. Kad vidim svoga sina, kao da gledam u svoje srce. Roditeljstvo je jedan najveći dar koji nam je Bog dao i stvarno sam sretan što mi je dao takvog lijepoga sina.

Hoče li Leo tvojim stopama i jednog dana zaigrati za Knightse?
- Već sam mu kupio kopačke. Ne, to je stvarno do njega. Neču ga gurat u nešto što ne voli raditi ili imati nekakva očekivanja od njega. Ali mora navijat za Carlton ili ču ga izbacit iz kuće.

Zahvaljujemo ti što si izvdojio koju minutu za ovaj intervjuu, ali smatrali smo da ljudi moraju upoznati jednu od legendi Australskog nogometa u hrvatskoj. Puno te pozdavljamo i želimo tebi, Natalie, Leu i cijeloj tvojoj obitelji puno sreće i nadamo se da se uskoro vidimo…
SEE YA M8!

Hvala. Veliki pozdrav svim članovima, navijačima i ljubiteljima australsokog nogometa u hrvatskoj i vidimo se uskoro ako Bog da. Pusa.

Eagles-Bombers: 67-32

Golovi Eagles: Mamić 5, Kravar 2, Josipović 1, Molnar 1
Golovi Bombers: Franić K. 2, Lončar 1, Bašić 1, Murković 1

Eagles-Zapruđe: 54-35

Golovi Eagles: Kravar 5, Mamić 2, Molnar 1
Golovi Zapruđe: Svoboda 1, Boc 1, Galez 1 , Bilušić 1

Bombers-Zapruđe: 21-36

Golovi Bombers: Tonšetić 1, Lončar 1,  Josipović 1
Golovi Zapruđe: Galez 2, Šumelj 1, Šantić 1, Lazanin 1

Raspored utakmica :

13:00h Zaprešić Eagles – VG Bombers

13:45h KAN Zapruđe – Zaprešić Eagles

14:30h KAN Zapruđe – VG Bombers